Očita parabola

Kvantiteta ne porađa uvijek kvalitetu. Barem ne nužno. Točnije, najčešće je kvaliteta disproporcionalna kvaliteti shvaćenoj kao mnoštvo. Ovim apokrifnim silogizmom sasvim nezlonamjerno započinjem tekst o posljednjem filmu Dalibora Matanića. Nakon, po meni, trijumfalnog nastupa s Kinom Lika (2009) te zamjetnog kreativnog zamora s Majkom asfalta (2010), redatelj se u vrlo kratkome razdoblju ponovno locirao na pređašnje mjesto uspjeha. Je li Ćaća drugi dio moguće Matanićeve trilogije posvećene Lici? Je li Lika ultimativno mjesto na kojem se ponajbolje octava autorova poetika? Konačno, može li Ćaća barem približno potaknuti rasprave i isprovocirati domaću javnost (kakva god ona bila) poput, svojedobno, Kina Lika? Matanić snima mnogo.


To što Matanić snima mnogo vrlo je rijedak slučaj u našem okružju, gdje se mladi redatelji moraju dobro pomučiti prije negoli dobiju priliku za neki film. Otići ću toliko daleko pa ću ustvrditi i da je posljednjih deset godina u hrvatskom filmu bilo svojevrsno Matanićevo desetljeće. Cum grano salis... ovu svoju preuzetnost želim obrazložiti u re(t)cima koji slijede. Naime, uz spomenuti prvijenac te još mnogo dojmljivijih Finih mrtvih djevojaka (2002), barem se još prvotno televizijski film Volim te (2005) može držati dobrom kvalitativnom najavom Kina Like, ponajboljim ostvarenjem hrvatske kinematografije od osamostaljenja, prema mišljenju ispisivača tih redaka.




Komorno režirana, horror-psihološka drama smješta svoju radnju u ličke vrleti. Za razliku od Kina Like, u kojoj je imao svesrdnu pomoć u Karakaševu romanu, ovaj se put sâm Matanić odvažio uobličiti scenaristički predložak. Lucija (Judita Franković) odluči povesti svog dečka u ličku zabit, a s njima putuje i njezina sestra Vera (Iva Mihalić). Zajedno, obići će davno otišlog oca (Ivo Gregurević), za kojega su čuli da je bolestan te im je to možda posljednja prigoda da s njime razgovaraju. Ova su četiri lika i jedini ljudi koji se pojavljuju u Matanićevu filmu. Već i sam takav postav priziva svojevrsno teatarsko ozračje. Između po dva ženska i dva muška lika otvaraju se ponori psihe. Film kojem u najavi stoji da se žanrovski radi o trileru zapravo je vrlo predvidljiva melodrama, sugestivna ozračja, no s malo motivacijske i ine dramske uvjerljivosti.

Film sugerira i to da će otkriti neku davnu, skrivenu i mračnu tajnu. No njegov je suspense na vrlo krhkim nogama. Mistični Ćaća – koji se pojavljuje tek nakon četvrtine filma – zapravo je redateljsko-scenaristička lutka koja pleše prema konstruiranim premisama nekog teško objašnjivog zla. Kada Lucija uzme od Vere nož, odmah se vidi da će ona biti ta koja će izvršiti egzekuciju... Na kraju, prevrat u kojemu Lucija postaje okrutnija i odlučnija trivijalno se poantira uz priču o zmiji i žabi koju sada pripovijeda prije slabija sestra.

Tko je, zapravo, Ćaća? U Matanićevu filmu radi se o, poprilično očitoj, paraboli na starozavjetnog Boga-Oca. To nije rijedak slučaj u kinematografiji. Prisjetimo se, recimo, kino-prvijenca Andreja Zvjaginceva, Povratak (Vozvrashchenie, 2003). Starozavjetni je Bog-Otac ocrtan hladnoćom, distanciranošću, kažnjavanjem. Samo što ga taj Zakon ne sprječava da ga on sam krši! Dapače, svoj najviši jouissance (višak užitka) Bog-Otac i izvlači iz kršenja Zakona. I kod Zvjaginceva i kod Matanića, on zato biva i kažnjenim od svoje djece!

Međutim, kod Matanića se ta parabola gubi u predvidljivosti i trivijalnosti. Sebe-mistificirajuće ozračje filma, koje u sebi nosi, nazovi, mračnu tajnu vrlo se brzo naslućuje kao grijeh incesta... Kao da Mataniću-piscu ponestaje municije što bi je predao Mataniću-redatelju. Stoga je distanciranost, koja postoji u svim dijalozima, prenijeta i na udaljenost kamere prema protagonistima. (Scena ubojstva tako se dešava u totalu!).

Iako je relativno dobro prošao u Puli, Ćaća nikako ne opravdava Matanićev potencijal. U mnogočemu ostao je nedorečenim iskazom autorova talenta. Da se vratimo početku napisa. Mnoštvo filmova što ih je Matanić snimio poslije suradnje s Karakašem možda je urodilo tek jednim doista vrijednim uratkom, kratkim filmom Tulum. Znam, znam... važno je da se snima ako se za to već ukaže prilika. Vjerujem i da Matanić može još mnogo toga ponuditi gledateljima i hrvatskoj kinematografiji.

Ponekad je dvoje nedovoljno

U filmu Troje njemačkog redatelja Toma Tykwera pratimo ljubavni, iako ne bračni, par koji na pragu srednjih godina prolazi kroz krizu shvaćajući da je mladost iza njih i da polako postaju kao i svaki drugi par koji je komoditet stavio ispred nepredvidljivosti i znatiželje. Hanna i Simon životare u začaranom krugu obveza i (ispraznih) rituala gubeći interes za svijet oko sebe, i ta je letargija na neki paradoksalan način ono što ih drži zajedno.

Adam je na neki način karika koja nedostaje, slobodni duh koji ne priznaje nikakve determinizme i (nametnute) imperative, onaj koji istodobno i spaja i razdvaja, unosi djelić svježe energije u njihovu učmalu zajednicu, odbija uzimati stvari zdravo za gotovo i živi svoju svakodnevicu lišen straha od (malo)građanske osude.

Tykwerova misao bliska je Bertoluccijevim pokušajima konstruiranja sličnih utopijskih varijanti, ali bez njegove potrebe za tragedijom. Ide i korak dalje pa preispituje ne samo društvene norme i mladenački poriv za širenjem granica već i biološku sliku ljubavnog para sačinjenog od dvije (više-manje) komplementarne jedinke, a koja bi prema njemu mogla biti tek simbolička struktura koju smo prihvatili kao nešto toliko prirodno da jednostavno nismo sposobni razmišljati onkraj nje.

Redatelj kadrove nerijetko ostavlja nedovršenima, snažno intervenirajući u cjelinu, katkad razigrano nižući fragmente, katkad dijeleći ekran na dva ili tri manja s ciljem pojačavanja unutarnarativnih antagonizama. U samom središtu filma Troje leži problematika otuđenja, straha od samoće, (post)modernog individualizma, koji je više tamnica nego oslobađajući faktor, a ponajviše od svega provlači se motiv prolaznosti, i potreba da se iskoristi vrijeme koje je preostalo.


Tykwerov filmovi sjajna je romantična drama inteligentnih dijaloga i zanimljivih živopisnih likova u stalnom ratu s tabuima i očekivanjima većine, a odiše nekom nesputanom životnom radošću. Lišen cinizma i patetike, Troje je jedan od ponajboljih uradaka na danu tematiku i svakako jedan od najuspjelijih naslova europske produkcije protekle godine.

Dokumentarci

• * Zeitgeist - The movieZeitgeist - The moviePogledaj dokumentarac
• * 2012 - Kraj svijeta2012 - Kraj svijetaPogledaj dokumentarac
• * Jamajka - najopasnije bandeJamajka - najopasnije bandePogledaj dokumentarac
• * Masoni - slobodni zidariMasoni - slobodni zidariPogledaj dokumentarac
• * Navijački huliganiNavijački huliganiPogledaj dokumentarac
• * NLO Tajni dokaziNLO Tajni dokaziPogledaj dokumentarac
• * Bermudski trokutBermudski trokutPogledaj dokumentarac
• * Sumerani - stvoritelji ljudske vrsteSumerani - stvoritelji ljudske vrstePogledaj dokumentarac
• * Moderni gladijatoriModerni gladijatoriPogledaj dokumentarac
• * Najveća prirodna čudaNajveća prirodna čudaPogledaj dokumentarac
• * Tajne igraćih karataTajne igraćih karataPogledaj dokumentarac
• * Tajne trećeg reichaTajne trećeg reichaPogledaj dokumentarac
• * Najopasnije drogeNajopasnije drogePogledaj dokumentarac
• * Ilegalne borbe pasaIlegalne borbe pasaPogledaj dokumentarac
• * Adolf Hitler - psihološki profilAdolf Hitler - psihološki profilPogledaj dokumentarac
• * Philadelphijski eksperimentPhiladelphijski eksperimentPogledaj dokumentarac

Popis filmova

Dirty Movie (2011)

Režija: Jerry Daigle, Christopher Meloni Scenario: Alan Donnes, Tanner Colby Glavne uloge: Emily Donahoe, Diane Neal i Stylist B.



The Howling: Reborn (2011)

Režija: Joe Nimziki Scenario: Joe Nimziki (screenplay), James Robert Johnston Glavne uloge: Landon Liboiron, Lindsey Shaw i Ivana Milicevic



Cars 2 (2011)

Opis: Auto za trku Lightning McQueen (Owen Wilson) i neuporedivi kamion Mater (Larry the Cable Guy) kreću preko okeana na prvi svetski Grand Prix gde se odlučuje o najbržem automobilu na svetu. Međutim, put do šampionata je pun prepreka, obilaženja i urnebesnih iznenađenja kada Mater upada u sopstvenu avanturu: internacionalnu špijunažu.


Cloudy with a Chance of Meatballs – Oblacno sa cuftama (2009)

Opis: Pratimo priču o izumitelju Flintu Lockwoodu i oštroumnoj meteorologinji Sam Sparks i njihovom nastojanju da istraže zašto u njihovom gradu s neba ne pada kiša već hrana. Istovremeno, Flintov stari „prijatelj“ Brent nastavlja ga maltretirati kao što je to činio kad su bili klinci, a Shelbourne se želi dočepati Flintovog poslednjeg izuma koji bi.

Directors: Eric Darnell, Tom McGrath Writers: Eric Darnell, Tom McGrath Stars: Ben Stiller, Chris Rock and David Schwimmer



Immortals (2011)

Director: Tarsem Singh Writers: Charley Parlapanides, Vlas Parlapanides Stars: Henry Cavill, Mickey Rourke and John Hurt



Wrong Turn 4 (2011)

Director: Declan O’Brien Writer: Declan O’Brien Stars: Sean Skene, Blane Cypurda and Dan Skene



Twilight (2008)

Director: Catherine Hardwicke Writers: Melissa Rosenberg (screenplay), Stephenie Meyer (novel) Stars: Kristen Stewart, Robert Pattinson and Billy Burke



The Twilight Saga: New Moon (2009)

Director: Chris Weitz Writers: Melissa Rosenberg (screenplay), Stephenie Meyer (novel) Stars: Kristen Stewart, Robert Pattinson and Taylor Lautner



The Twilight Saga: Eclipse (2010)

Director: David Slade Writers: Melissa Rosenberg (screenplay), Stephenie Meyer (novel) Stars: Kristen Stewart, Robert Pattinson and Taylor Lautner
Procitaj vise...
Nema komentara | Zanr: Avantura, Drama, Fantaz